SEVDALINKE

Sa bedema zvuk tambure cuje se do Drine,u Zvorniku srce para lijepe Emine....

28.02.2009.

PUHNI MI,PUHNI HLADJANE

Puhni mi, puhni hladjane,
Dodji mi, dodji, dragane!
U moju bascu zelenu,
Pod moju ruzu rumenu,
Ðe no ti vezem darove,
Da darujem kitne svatove!
Svakome svatu po jagluk,
Starom svatu boscaluk.
Sitan sam biser prosula,
Dodji mi, dragi, kupi ga!
Povedi djoga sa sobom,
Svezi ga ruzi za grane,
Neka mu ruza mirise,
Neka ti dusa uzdise!

28.02.2009.

POD TUZLOM SE ZELENI MERAJA

Pod Tuzlom se zeleni meraja,
Na meraji prostrta serdzada.
Na serdzadi djumrugdzija Mujo,
Sto od cura djumruk uzimase.
Svaka cura po zut dukat daje,
Samo Fata djerdan ispod vrata:
“Uzmi Mujo, mene i djerdana,
rodit cu ti sina od mejdana!”

28.02.2009.

PJEVAJ FATO JOS OVE GODINE

Pjevaj Fato jos ove godine,
Pomanje ces kada za me podjes,
Spominjat ces svoje djevovanje,
Djevovanje, svoje carovanje:
“Car ti bijah, dok u majke bijah,
Sve djevojke carom su me zvale,
Mladi momci carem i vezirom!
Ne bojah se cara ni vezira,
Sad se bojim najmanjeg fakira;
Dok u majke i car i djevojka,
Kad od majke: ni car ni djevojka!”

27.02.2009.

SIROTA SAM I SVE MI SE ZALUJE

Sirota sam, i sve mi se žaluje,
jer ja ne znam gdje moj dragi danuje.
Gdje l' danuje, gdje li nocu nocuje,
i koju li osim mene miluje?
Nek' miluje, neka je se naljubi,
doæe vrijeme i on ce se kajati!
Pa ce doci pod moj pendžer plakati,
a ja necu za suze mu hajati!
Djevojka sam, hem djevojka, hem soko,
imam krila, uzvicu se visoko!
Pa cu pasti drugom dragom na krilu,
koji ce me bolje znati ljubiti!

27.02.2009.

DJEVOJKA JE RUZU BRALA

Djevojka je ružu brala,pa je zaspala.
Otud ide mlado momce,budi djevojce:
"Ustaj, ustaj djevojcice,što si zaspala?
Ruža ti je uvehnula,što si ubrala!
Dragi ti se oženio,kog' si voljela!"
"Neka, nek' se ženi,prosto mu bilo!"

11.06.2008.

KOLIKI JE JAVOR NA PLANINI

Koliki je Javor na planini,
ni ptica ga preletit' ne može,
sinoć su ga sokolovi prešli,
i pren'jeli ranjena junaka.
Na njemu je sedamnaest rana:
sedam rana od sedam pušaka,
osam rana od osam sabalja,
dvije rane od dva džeferdara.
Sve bi rane lahko prebolio,
al' je njemu teško preboljeti,
gdje se vlasi prstena igraju.
Hasan-aga kuca uz tamburu,
sitno kuca, jasno popijeva:
"a Boga ti, zlatan Hamajliću,
kud će tvoji dvori i ahari?
Kud će tvoja ostarila majka?
Kud će tvoja seka na udaju?
Kud će tvoja vjerenica ljuba?
Kud će tvoji kmeti i timari?"
Govorio ranjen Hamajliću:
"Moji dvori prahu i pepelu,
moja majka jadu i čemeru,
moja seka kud je njojzi drago,
moja ljuba tebi, Hasan-aga,
moji kmeti ljubi od miraza,
kad s' udade, nek ih tebi dade!"
I umrije, žalosna mu majka.

11.06.2008.

DVIJE KULE NA ZAGORJU BILE

Dvije kule na Zagorju bile,
u njima se do dva brata dile:
Hasan-aga s bratom Muhamedom.
Za sve su se l'jepo podijelili,
za jedan se dio zavadili,
a za jedan čitluk na Zagorju,
i za b'jelu na Zagorju kulu.
Hasan-aga ljubi progovara:
"Otruj, ljubo, brata Muhameda,
a ja odoh u lov u planinu!"
Tad se misli Hasanaginica:
"Što ću sada od života svoga,
kako ću ga mlada otrovati?"
Ona ode  u šikli-odaju,
pa otvori sahtijan-sepeta,
pa izvadi od zlata maštrafu,
i suviše srmali-mahramu,
pa razmuti od meda šerbeta,
ona daje djever Muhamedu:
"Šerbet popij, a maštrafu raskuj,
pa ti sakuj ćemer na djevojku!"
Njoj Muhammed tiho progovara:
"O Boga ti, moja nevjestice,
oklen tebi od zlata maštrafa,
ili si je u dvoru zatekla,
ili si je od babe don'jela?"
"Nijesam je u dvoru zatekla,
već je jesam od babe don'jela,
da ja pojim u dvoru djevera!"
"Hej aferim, moja nevjestice,
na poklon ti čitluk na Zagorju,
na njem' kula od sedam bojeva!"
Hasan-aga lovi u planini,
On lovio ljetni dan dopodne.
Dva gavrana orla poćerala,
stao aga, pa ih pogledao,
ispod age konjic progovara:
"A šta gledaš, njima ne vidio,
da u orla drugi bratac ima,
gavrani ga ne bi osvojili!"
Na to se je agi ražalilo,
pa je đogu dvoru okrenuo.
Kad se b'jelu primaknuo dvoru,
pred nj trči vijerna mu ljuba.
Njojzi aga ljutit progovara:
"Odstup' dalje, vjerna ljubo moja,
plah je đogo, da te ne očepi,
srdit aga, da te ne okara,
jesi li mi brata otrovala?"
"Bogme n'jesam, aga Hasan-aga,
eno ti ga zdrava i vesela!"
Ja da vidiš age Hasan-age:
on poleće uz bijele dvore,
u odaji brata nahodio,
i s njime se l'jepo halalio.

11.06.2008.

KAD MORIJA MOSTAR MORIJASE

Kad morija Mostar morijase,
sve pomori i staro i mlado,
i umori majci Ibrahima.
Žao joj ga u groblje kopati.
Već ga kopa u zelenu bašču.
Svako ga je jutro ob'lazila,
Jedno ga je jutro dozivala:
"Je l' ti tvrdo, Ibro, bez dušeka?
Je l' ti nisko bez brusa-jastuka,
je l' ti zima bez kumaš-jorgana,
jesu l' teške tahte javorove?"
Iz mezara nesto progovara:
"Nije, majko, tvrdo bez dušeka,
nije nisko bez brusa-jastuka,
nije zima bez kumaš-jorgana,
nit' su teške tahte javorove,
već su meni guje dodijale:
oči piju, u perčin se kriju!
Kun', majko, Omera berbera
Koji mi je perčin ostavio!
Kaži, majko, mojim jaranima,
što gledaju, neka ne varaju,
jer su teške djevojačke kletve!"

09.01.2008.

SEHIDSKI RASTANAK

Zima nikad proc,
nikad sabah doc,
samo tekbir
cuje se kroz noc.

Duga hladna noc,
majko moram poc,
rodna gruda pradjedova,
to me zove u pomoc.

Ako se majko ne vratim,
nemoj me zalud cekati,
pusti jednu suzu tihu,
i prouci mi fatihu,
nek me ona isprati.

Samo jos jednom da mi je,
ispred dzenetske kapije,
da na krilima ezana,
stigne miris ramazana,
iz nase carsije.

Nijet veliki,
zulum dusmanski,
sabur, naam i inat u nama -
silan bosanski.

Duga zimska noc,
majko moram poc,
rodna gruda pradjedova,
evo,zove u pomoc.

Cuvaj mi sestru,pazi je,
jer,majko,
jednom da mi je,
vidjeti zemlje rosne,
kako sceri moje Bosne,
sad radjaju gazije.

Samo jos,Bosne da mi je,
pa, da me sevdah opije,
da me bude pjesme stare,
i mujezin sa munare,
sa bijele dzamije.

Samo jos,Bosne da mi je,
pa, da me sunce opije,
da me bude pjesme stare,
i mujezin sa munare,
sa bijele dzamije.

08.01.2008.

JA KAKVA JE SJAJNA MJESECINA

Ja kakva je sjajna mjesecina,
jos je ljepsa Isabegovica.
Ona rodi devet djevojaka,
i desetu nosi pod pojasom.
Beg Isa-beg krece u carsiju,
svojoj ljubi tiho progovara:
"Cujes li me, moja vjerna ljubo,
ak' ne rodis desetoga sina,
pod kucom ti Drina voda tece,
vis' kuce ti badem drvo raste,
il' se vjesaj, il' u Drinu skoci!
Beg Isa-beg ode u carsiju.
Ona rodi i desetu kcerku,
pa je povi u crvenu svilu,
pa je baci u studenu Drinu:
"Hajde kceri, i majka ce doci!"
Pa se vrati svome bijelom dvoru,
pa otvara selvili sanduke,
ona vadi devet haljinica,
pa oblaci devet sirotica.
Sve devet ih sjetovala majka:
"Kad vam babo dodje iz carsije,
redom stan'te, redom zaplacite:
'A nas babo, gdje je nasa majka?'
Pa uzima svilenu mahramu,
ona ode Drini na obalu,
sveza oci, pa u Drinu skoci!
Kada beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Progovara beze Isa-beze:
"Otisla je rodu u pohode,
nece doci za svu heftu dana."
Opet beze dodje iz carsije,
redom stade devet sirotica,
redom stase, a sve zaplakase:
"A nas babo, gdje je nasa majka?"
Kad vidje beze Isa-beze,
kad vidje sta je ucinio,
u njemu je zivo srce puklo!

08.01.2008.

LJEPOTICA FATA

Kolo igra na sred Sarajeva,
u tom kolu Fata ljepotica.
Sve je kolo glavom nadvisila,
a ljepotom kolo zacinila.
Gledala je Hasanaginica,
gledajuci tiho govorila:
"Mili Boze, cuda velikoga,
ja kakva je ljepotica Fata,
za moga bi Muhameda bila,
Muhameda, moga djevera."
Ona ide ljepotici Fati,
pa od majke isprosi djevojku.
Pokupise kitu i svatove,
pa odose po lijepu Fatu.
Tu ih oni lijepo docekali,
sve svatove u nove konake,
a atove u nove ahare,
jendjibule na gornje cardake.
Vecerase i aksam klanjase,
tad govori Hasanaginica:
"Prijo moja, Alibegovice,
izvedi nam Fatu ljepoticu,
da je vidim i da krnu metnem."
Progovara Alibegovica:
"Prijo moja, Hasanaginice,
ne mogu ti Fatu izvoditi,
moja Fata odvise je lijepa,
ovdje ima premnogo svijeta,
vec ti idi i krnu joj metni."
Otlen ode Hasanaginica,
ona ode u gornje cardake.
Kad je prva vrata otvorila,
obasja je sjajna mjesecina;
Kad je druga vrata otvorila,
nju obasja jarko sunasce;
Kad je treca vrata otvorila,
ali Fata na duseku spava,
dva joj nura na obrazu gore.
Skoci Fata na noge lagahne,
pa govori Hasanaginici:
"Hodi, hodi moja jetrvice,
cujes sada sto hurije zbore:
'Sad ce nama nasa Fata doci!'"
To izusti, pa dusicu ispusti,
i umrije, zalosna joj majka!

08.01.2008.

BALADA O BIZERNAZI

U sred sehera, u sred Bajne Luke,
bili dvori bega Omer-bega.
U njega je sestra Bisernaza,
ja kakva je, radosna joj majka !
Po seheru Naza primamila,
a najvise Karaprohic Ibru.

Tome niko mani ne bijase,
do l’ nevjesta Omerbegovica.
Ona kuha sekerli baklavu,
na nju mece boscaluk haljina,
pa je salje Karaprohic Ibri,
po Lejliji,lijepoj robinji.

Ovako je njojzi govorila:
“Nosi ovo Karaprohic Ibri,
pa mu reci da mu Naza salje !”
Kad Lejlija baklavu donijela,
na ducane Karaprohic Ibri,
tude bio beze Omer-beze.

To je njemu vrlo tesko bilo,
vecma kalpak na oci natisce,
pa on ide svome bijelom dvoru,
pa on pita svoje vijerne ljube:
“Sto ce nasa kalajli tefsija,
na ducanu Karaprohic Ibre?”

Govorila Omerbegovica:
“Pitaj svoje seke Bisernaze !”
Podne bise, salle zaucise,
side Omer avdest uzimati,
vis njeg Naza vezen peskir drzi.
Na nju bratac prstom popricuje:

“Stan’ pricekaj,draga sestro moja,
dok ti bratac iz dzamije dodje !”
Ode bratac u Novu dzamiju,
Naza ode majki u cardake,
pa se valja majki po krilascu.
“Sta cu sada, mila majko moja,

ne smjem sada brata docekati,
docekati iz Nove dzamije,
na me bratac prstom popricuje!”

Stara majka kazaje klanjala,
stara majka govorit’ ne moze.
Skocila je mlada Bisernaza,

otvorila sepetli sanduke,
uzimala jedan arsin platna,
ona uze vidre pozlacene,
ona ode na Vrbas, na vodu.
Vrbas vodu ‘vako zaklinjala:
“Vrbas vodo,ime plemenito,

ne nosi me dugo ni siroko,
donesi me do Hotica benta !”
Zavi oci, pa u vodu skoci.
Ona mlila da niko ne vidi,
al’ to vidi Karaprohic Ibro,
sa munare ezan davajuci,

pa on skoci sa bile munare
putem leti, a dolamu skida !
Drustvo misljah da je poludio.
Pa upliva u Vrbas, u vodu,
trazi Nazu po Vrbas, po vodi,
nigdje Naze ne moze pronaci.

Nadje Nazu pod Hotica bentom,
Iznese je vodi na obalu;
kad opazi Karaprohic Ibro,
da se Naza dusom rastavila,
ciknu Ibro kao guja ljuta,
trze noze od mukaddem pasa,

pa udari sebe u srdasce;
kako se je lahko udario,
na nozu je srce izvadio:
“Kada nije moje Bisernaze,
neka nije ni njezinog Ibre!”

08.01.2008.

CAMDJI MUJO I LIJEPA UMA

"Vino piju age Sarajlije,
vino piju Zasavicu biju,
ranjenici mladi podvikuju.
Svaki veli: "Jallah moja majko,
Camdzi Mujo: "Jallah moja Ummo!"
Camdzi Mujo druzini govori:
"Ah, druzino, moja braco draga!
Kada meni sudjen danak dodje,
sudjen danak i umrli sahat,
ufat'te mi konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu!
U dolami, u dzepu desnome,
u njemu je prsten i jabuka,
u zadzepku mrko ogledalo,
podajte ga mojoj Umihani,
nek' se ogleda, a mene ne gleda,
nek' se udaje, a mene ne ceka!
A ja cu se junak ozeniti,
crnom zemljom i zelenom travom.
Ako bude roda gospodskoga,
zalit ce me tri godine dana;
Ako bude roda hojratskoga,
nece zalit' ni tri b'jela dana!"
To izusti, pa dusicu ispusti,
i umrije zalosna mu majka!
Ufatise konja lastavicu,
i na konju zelenu dolamu.
Kad su dosli seher Sarajevu,
uzimaju prsten i jabuku,
dadose ga dilber Umihani.
Desila se roda gospodskoga,
zalila ga tri godine dana:
Za godinu lice ne umila,
a za drugu se ne nasmijala,
a za trecu kosu ne oplela.
Kad nastala cetvrta godina,
rusu kosu rukom odrezala,
pa je salje daji na kapiju.
Dajo joj je kosu pozlatio,
dajinica biserom okitila,
pa je mece gradu na kapiju:
"Ova kosa u devletu rasla,
u golemu jadu odrezana:
Il' je majka ukopala sina,
il' sestrica brata jedinoga?
Il' djevojka svoga sudjenika?
Nit' je majka ukopala sina,
ni sestrica brata jedinoga,
vec djevojka svoga sudjenika,
sto ga nece steci dovijeka!"
Govori joj ostarjela majka:
"Sto ti zalis tudjina junaka,
Nije ti ga majcica rodila?"
"Luda ti si, moja mila majko!
Da si mi ga i triput rodila,
ja ga ne bih ovol'ko zalila,
ko sto zalim tudjina junaka,
ja ga necu steci dovijeka!"

02.12.2007.

NA PRIJESTOLU SJEDI SULTAN

Na prijestolju sjedi sultan, silni Ekber car,
a do njega mlad vezire, mladi Behmen-han.
"Kazuj meni mlad vezire, imena ti tvog,
ko ti dade zlatne ključe od harema mog?"
"Dala mi ih seja tvoja i poljubca dva,
a do zore kol'ko bješe ni sam ne znam ja!"
"Znaš li bolan mlad vezire, snašao te jad,
da će dželat glavu tvoju odrubiti sad?"
"Čekaj malo, saslušaj me, ja sam svemu kriv,
ja je ljubljah, ljubit ću je, sve dok budem živ!
A sad čini, što ti drago, na volju ti baš,
ili da mi seju dadeš, ili samrt daš!"
Na te riječi skoči sultan k'o razjaren div,
mir zavlada, k'o da niko ne imade živ!
Dok najednom zažubori milostivi glas:
"Ljubite se, sultan Ekber, blagosilja vas!"

02.12.2007.

ZALJULJA SE MOSTARSKA MUNARA

Zaljulja se mostarska munara,
potrese se mostarska ćuprija,
mujezini učit' prestadoše,
zašutješe softe u medresi,
kad zapjeva Lakišića Zlata.

Odjekuje po kršnu Mostaru,
pa niz luke i niz kadiluke.
Svak' se divi Lakišića Zlati,
ponajviše do tri mujezina.
Karala je ostarjela majka:

"Zlato, šćeri, da od Boga nađeš,
jedna pjesma, stotinu harama!
Kad te čuju do tri mujezina,
uhvate ih derti na munari,
pa ne uče namaskog ezana,
već slušaju tvoju pjesmo, Zlato!
Nemoj, Zlato, činiti harama,
nemoj, šćeri, proklet će te majka!"

Progovara Lakišića Zlata:
"Ne kuni me moja mila majko!
Ja ne pjevam porad mujezina,
nit' softama dertove razbijam.
Ja ne činim Božjega harama,
već ja svoje kahare razbijam!
Kad zapjevam s Luke na Carine,
pjesma ječi do carske tabije,
do onijeh carskih nizama.
Međ' njima je gonde Mehemede;
Kad začuje pjesmu na tabiji,
on se sjeti svoje jauklije,
jauklije Lakišića Zlate,
što ga čeka tri godine dana,
dok joj Meho iz askera dođe.
Kad me sluša gonde Mehemede,
njemu lakši carski asker biva!"


Stariji postovi