SEVDALINKE

Sa bedema zvuk tambure cuje se do Drine,u Zvorniku srce para lijepe Emine....

02.12.2007.

ZALJULJA SE MOSTARSKA MUNARA

Zaljulja se mostarska munara,
potrese se mostarska ćuprija,
mujezini učit' prestadoše,
zašutješe softe u medresi,
kad zapjeva Lakišića Zlata.

Odjekuje po kršnu Mostaru,
pa niz luke i niz kadiluke.
Svak' se divi Lakišića Zlati,
ponajviše do tri mujezina.
Karala je ostarjela majka:

"Zlato, šćeri, da od Boga nađeš,
jedna pjesma, stotinu harama!
Kad te čuju do tri mujezina,
uhvate ih derti na munari,
pa ne uče namaskog ezana,
već slušaju tvoju pjesmo, Zlato!
Nemoj, Zlato, činiti harama,
nemoj, šćeri, proklet će te majka!"

Progovara Lakišića Zlata:
"Ne kuni me moja mila majko!
Ja ne pjevam porad mujezina,
nit' softama dertove razbijam.
Ja ne činim Božjega harama,
već ja svoje kahare razbijam!
Kad zapjevam s Luke na Carine,
pjesma ječi do carske tabije,
do onijeh carskih nizama.
Međ' njima je gonde Mehemede;
Kad začuje pjesmu na tabiji,
on se sjeti svoje jauklije,
jauklije Lakišića Zlate,
što ga čeka tri godine dana,
dok joj Meho iz askera dođe.
Kad me sluša gonde Mehemede,
njemu lakši carski asker biva!"